Bolest ova dolazi obično zbog rastrojstva mozga, a narod za to kaže: "Nisu mu sve daske na broju". Ovo je posledica od velike tuge, teške i užasne brige, od mnogogog špirituiznog pića i suviše preteranog umnog naprezanja (zato ova bolest često zadesi naučnjake), od mnogogog onanisanja (masturbiranja) i lumpovanja, od izgubljene nade, od silnog strahovanja, od preteranog uživanja polne ljubavi ...
Bolest ovu lakše je sprečiti nego lečiti, pa zato je nužno da se primenjuju zdravstvena pravila i u to ime nužno je da svaka pismena i nepismena majka upotrebi zdravstvena pravila na svoje dete, jer bez jevanjđelja zdravlja, možda da se ostane i bez zdravlja i pameti.
Jevanjđelje zdravlja je najpreča čitanka i najnužnija potreba za školsku decu, i koji se nastavnik ili učo više bavi imenima iz geografije, istorije i rečenicama i pravilima iz gramatike, nego izučavanjem zdravstvenog jevanđelja i ekonomskih pouka, on je puka neznalica, jadni brbljivac, sitnarija i sramni grobar svojih učenika i sagrađana.
Kad se govori o ludilu, onda pre svega treba znati kako i od kuda ovako stanje dolazi i nastaje. Smatra se da u početku, veliku ulogu igra nasleđe od predaka, zatim dalje i sam život pojedinca, npr. ako ga alkohol uzme i skrene ga s pameti. AlkoHol može igrati ulogu u razvitku duševne (ševne) bolesti, pa se to može odraziti i na potomstvo. Alkohol, međutim, direktno deluje na onog ko ga pije, jer ko ga pije, sam sebe bije. Venerične bezobrazne bolesti kao npr. sifilis mogu izazvati promene u smislu duševne bolesti (progresivna paraliza). Zatim razna trovanja u formi droga (opijum, hašiš ...)kao i drugi otrovi mogu da izazovu duševne (ševne) bolesti.
Kako prepoznati duševnog (ševnog) bolesnika možemo na način ako vidimo da je naprasit ili nagao, ili da se povlači i plače, ili se preterano smije, ili postaje previše preduzmljiv ili optimističan, lili se zapušta, ili postane previše govorljiv ...
Nastupaju i razne promene u raspoloženju, lice postaje žalosno, plaši se, pa se nakon toga veseli, pa se opet plaši bez razloga. Takvi bolesnici većinom ne znaku ni ko su ni odakle su, pa moramo da ih lečimo modernim metodama današnjice kao što su biloške terapije (insulin), elektrošokovi, hemijske i psihoterapije.
Ako nemamo pri ruci sedative, možemo da mu na glavu oblažemo istučenu dinju dva puta na dan. Neki Francuzi kažu da i muzika može da bude lek, pa i to možete da probate na duševnom (ševnom) bolesniku, jer muzika može da ga smiri.
Inače duševni defekt ili maloumnost pojavljuje se u tri stepena:
- najteži stepen - IDIOTIJA
- srednji stepen - IMBECILITET
- najlakši stešen - DEBILITET (slaboumnost).
Idiotija i imbecilitet su teže forme maloumnosti kad su za život praktično neupotrebljivi. Imbecilni ljudi imaju inteligenciju deteta od 3 godine i u školi nemaju nikakvog uspeha.
Debilitet ili slaboumnost je duševno stanje čoveka čija inteligencija može da se meri sa detetom od 7 do 12 godina, i takvi mogu čak da svrše osnovnu školu, ali s mukom pa postoje posebna odeljenja za ovakvu decu.
U postupcima s njima treba da se bude obazriv, i da im se pokuša pomoći u takvome stanju, kako bi popravili kvalitetu njihova života.
Vaš narodni lekar!